Pojam ,,energetska efikasnost" se najčešće susreće u dva moguća značenja, od kojih se jedno odnosi na uređaje, a drugo na mjere i ponašanja. Pod energetski efikasnim uređajem smatramo onaj koji ima veliki stepen korisnog dejstva, tj. male gubitke prilikom transformacije jednog vida energije u drugi. Na primjer, ,,obična" sijalica veliki dio električne energije pretvara u toplotnu energiju, a samo mali dio u korisnu svjetlosnu, i u tom smislu ona (sijalica) predstavlja energetski neefikasan uređaj. Kada je riječ o mjerama, pod energetskom efikasnošću podrazumijevamo mjere koje se primjenjuju u cilju smanjenja potrošnje energije. Bez obzira da li je riječ o tehnološkim ili netehničkim mjerama ili o promjenama u ponašanju sve mjere podrazumijevaju isti, ili čak i viši, stepen ostvarenog komfora i standarda.

Jedna od definicija održivog razvoja je: ,,Razvoj koji u potpunosti zadovoljava potrebe današnjice, ali bez negativnih posljedica na mogućnost budućih generacija da zadovoljavaju svoje potrebe". Ovdje se prije svega misli na takvo korišćenje energije i energetskih resursa koje neće ostaviti pogubne posljedice na budućnost. Negativne posljedice današnjeg razvoja se ogledaju u prekomjernom zagađenju planete i iscrpljivanju resursa fosilnih goriva. Održivi razvoj ima za cilj podizanje kvaliteta života kako nama,tako i našoj djeci i unucima. 

U fosilna goriva spadaju ugalj, nafta i prirodni gas. Ova goriva su nastala fosilizacijom uginulih biljaka i životinja prije više miliona godina. Sagorijevanjem ovih goriva hemijska energija koja je sadržana u njima se pretvara u toplotnu energiju. Ta toplotna energija se dalje koristi za zagrijevanje vode (u toplanama) ili za proizvodnju pare (u termoelektranama) ili se pretvara u mehanički rad i pokreće naša prevozna sredstva i dr. Danas sa najveći dio energije dobija sagorijevanjem fosilnih goriva.

Najveći dio energije, koji dobijamo, nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva (uglja, tečnih goriva, prirodnog gasa). Tom prilikom nastaju razni štetni gasovi (ugljen-dioksid, azotni i sumporni oksidi) koji odlaze u atmosferu, kao i tečni i čvrsti otpad koji se odlažu u odlagalištima u blizini energetskog objekta. Uticaji na životnu sredinu zavise od vrste proizvodnog energetskog objekta (klasična termoelektrana, gasno-turbinsko postrojenje, kombinovano gasno-parno postrojenje) i vrste goriva.

Svi uticaji na životnu energiju mogu se podijeliti na lokalne, regionalne i globalne. Lokalni uticaji su emisije letećeg pepela i čađi, otpadne toplote i buka. Regionalni uticaj imaju emisije sumpornih i azotnih oksida, koji sa vlagom iz vazduha stvaraju kisjeline, što je poznato pod nazivom ,,kisjele kiše". Globalni uticaj ima emisija ugljen-dioksida i metana koja dovodi do efekta globalnog zagrijevanja (efekat ,,staklene bašte"). 

Ovaj efekat se odnosi na prekomjerno zagrijevanje Zemljine površine. Dio toplotnog zračenja, koje stiže do Zemljine kore, odbija se u atmosferu, i umjesto da ode u svemir, absorbuju ga neki gasovi u atmosferi i ponovo dozračuju na Zemlju. Na ovaj način se temperatura Zemljine površine povišava. gasovi koji najviše doprinose ovom fenomenu su ugljen-dioksid i metan. Ovaj efekat je dijelom koristan jer bi, da nije njega, temperatura Zemlje bila niža za oko 35 C. Ali, prekomjerno korišćenje fosilnih goriva, dovodi do povećanja koncentracije navedenih gasova u atmosferi i povećanog zagrijevanja Zemljine površine, odnosno do efekta ,,staklene bašte" i klimatskih promjena.

Pojačani efekat staklene bašte, koji dovodi do fenomena globalnog zagrijevanja Zemljine površine, utiče na porast nivoa mora (usljed topljenja ledenih kapa na polovima) i globalno povećanje količine padavina. Promjene se ogledaju u plavljenju i eroziji obala i priobalja, u poljoprivredi se mijenja količina i vrsta usjeva, s obzirom na klimatske fenomene, promjene nastaju i u zalihama i kvalitetu pijaće vode i sl.

Jedna od najznačajnijih mjera za smanjenje efekta staklene bašte i globalnog zagrijevanja, je promjena našeg ponašanja vezana za u pogledu koriščenja energije. Znatno efikasnijim korišćenjem energije smanjujemo emisiju ugljen-dioksida u atmosferu. Takođe, korišćenjem obnovljivih izvora energije, kao što su vjetar, Sunce i biomasa, proizvodimo energiju bez emisije ugljen-dioksida i time značajno redukujemo količinu gasova odgovornih za efekat staklene bašte.

Obnovljiva energija se dobija iz izvora energije koji se kontinualno obnavljaju u toku jedne godine. Za razliku od fosilnih goriva, čije se zalihe iscrpljuju jer je brzina korišćenja neuporedivo veća od brzine nastajanja i za čije je obnavljanje potrebno više vijekova, zalihe obnovljivih izvora se ne mogu istrošiti. Osnovni izvori obnovljive energije su Sunce (solarna energija). vjetar, voda u pokretu (rijeke, plima i osjeka, morski talasi), toplota unutrašnjosti Zemlje (geotermalna energija u obliku tople vode ili pare, toplota pare). i biomase (drvo, organski otpad i razne biljke uljarice).

Stanovnici Zemlje su sve svjesniji posljedica koje donose neumjereno i neracionalno korišćenje energije. U Evropskoj uniji i SAD postoji daleko izgrađenija svijest, kod šire populacije, o potrebi za energetskom efikasnošću i značaju korišćenja obnovljivih izvora energije. Takođe i njihovi zvanični sajtovi i materijali daleko više pažnje posvećuju ovoj problematici, a veća su i ulaganja u energetsku efikasnost u svim oblastima. Naravno, i njihova ekonomska moć je neuporedivo veća od naše te mogu razmišljati na drugačiji način. Manja ekonomska moč, međutim, ne oslobađa nas obaveze da i mi razmišljamo i činimo što možemo više po istim pitanjima.

Pa ipak, prema nekim statističkim analizama, o shvatanjima i navikama stanovnika EU, još uvijek je moguće uraditi dosta, naročito u oblasti obrazovanja i poboljšanja informisanosti građana. Građani nisu dovoljno obavješteni o svim mjerama koje je potrebno sprovesti da bi se ostvarilo značajnije smanjenje potrošnje energije, naravno bez narušavanja komfora. Kada je riječ o nama, jedna od uloga naše Agencije je i da doprinese unapređenju informisanosti o tome kako danas koristimo energiju. i unapređenju svijesti o tome šta sve možemo učiniti po tom pitanju. Ponekad se radi o sasvim jednostavnim promjenama navika, nekada o malim ili manjim ulaganjima koja nam se veoma brzo vraćaju. 

Evropska unija je 1992. donijela direktivu o obaveznom obilježavanju električnih uređaja za domaćinstvo naljepnicama za označavanje energetskog razreda. Razlog za to je usklađivanje i harmonizacija nacionalnih mjera, u okvirima Unije, u pogledu utvrđivanja minimalnih standarda u oblasti energetske efikasnosti. Cilj naljepnica je da krajnji kupci budu, na jasan i jednostavan način, obaviješteni o efikasnosti uređaja i da se pri kupovini opredijele za energetski efikasnije uređaje. Nijedan uređaj za domaćinstvo ne može se prodavati na tržištu Evropske unije bez naljepnice energetskog razreda, istaknute na vidljivom mjestu, i bez prikazane tehničke dokumentacije koja prati uređaj.

Direktiva o obaveznom označavanju energetskog razreda odnosi se na:

• Frižidere, zamrzivače i kombinovane frižidere i zamrzivače
• Mašine za pranje veša
• Električne mašine za sušenje veša
• Kombinovane mašine za pranje i sušenje veša
• Mašine za pranje sudova
• ?lektrične šporete
• ?lima uređaje
• Sijalice

Svi navedeni uređaji moraju imati oznaku energetskog razreda kome prema potrošnji energije pripadaju. Proizvođači i uvoznici moraju da obezbijede tehničku dokumentaciju koja dokazuje da je proizvod tačno kategorisan.

Naljepnica nam pomaže da napravimo bolji izbor pri kupovini kućnih aparata jer sadrži informaciju o potrošnji energije i kvalitetu rada uređaja. Slovne oznake od "A" do "G" ukazuju na kvalitet uređaja što se tiče energetskih i drugih osobina, a uređaj je kvalitetniji štio je bliži slovu "A". Energetski razredi "A", "A+" i "A++" spadaju u najefikasnije uređaje. Dodatne oznaka "+" i "++" označava da uređaj ima veću energetsku efikasnost od one koja se zakonskim propisima odnosi na kategoriju "A".

Razlike između uređaja različite efikasnosti mogu biti značajne. One se mogu javiti u vrsti ugrađenih motora, kompresora, pumpi, ventila, elektronskih senzora i dr. čak i ako dva modela spolja izgledaju slično,moguća je značajna razlika u potrošnji, koja je posljedica njihove suštinske konstrukcione razlike.

Postoje bar dva razloga. Prvo, računi za utrošenu električnu energiju će biti smanjeni korišćenjem većeg broja energetski efikasnih uređaja. Drugo, manja potrošnja energije za sobom sigurno povlači i smanjenje zagađenja, bolje očuvanje okoline i prirodnih resursa. Kao ilustraciju, navodimo podatak da se za svaki kilovat-sat električne energije u našim termoelektranama potroši oko 2 kilograma uglja (lignita).